Životopis hrvatskog velikana znanosti
Ruđer Josip Bošković (1711.-1787.) rodio se u Dubrovniku. Škole je pohađao u Dubrovniku i u Rimu.
Pripadao je isusovačkom redu.
Bio je profesor u Rimu, a zatim odlazi u Francusku, Englesku i Carigrad, pa u Poljsku.
Vraća se u Rim, ide u Paviju, a odatle u Milano.
U Milanu se bavi astronomijom i vodi gradnju zvjezdarnice u Breri.
Zbog nekih razmirica napušta Milano i ponovno odlazi u Francusku.
U Parizu je postao direktor optike na mornaričkoj školi.
Zbog neslaganja s enciklopedistima (D'Alembertom) napušta Francusku i vraća se u Italiju,
gdje je u Milanu i umro.
Tamo je i pokopan.
Njegov znanstveni rad veoma je opsežan.
Bavi se matematikom, mehanikom, geodezijom (mjerenjima meridijana od Rima do Riminija),
optikom i astronomijom. Uz to filozofski razmatra osnovne prirodne zakone.
Najvažnije mu je djelo "Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium"
(Teorija prirodne filozofije, svedena na jedan zakon sile što u prirodi postoji, 1758.).
U tom djelu Bošković daje svoju nauku o atomu.
Smatra
da se svako tijelo sastoji od konačnog broja nedjeljivih točaka bez dimenzije.
Tim je točkama pridijeljena sila ustrajnosti, a među njima djeluje odbojna,
odnosno privlačna sila. Ta je sila među točkama tijela u malim, međusobnim
udaljenostima odbojna, a u većim privlačna, pa onda opet odbojna u još većima,
to se i dalje izmjenično ponavlja kako se međusobna udaljenost točaka uvećava.
Međutim, kada se čestice sasvim približe, sila među njima postaje sve snažnije
odbojna i tako onemogućuje da se čestice sasvim približe. U većim daljinama
između točaka vrijedi Newtonov zakon privlačenja. Sila na daljinu, koja na taj
način mijenja svoj karakter u ovisnosti o međusobnoj udaljenosti čestica naziva
se Boškovićevom silom.
Tom teorijom Bošković tumači mnoga mehanička i kemijska svojstva tvari.
Uz svoj znanstveni rad istakao se kao spretan diplomat
(bio je poslanik republike Lucca u Beču), a i pjesnik.
Iako je samo jednom svratio u Dubrovnik, cijelog života brine se za svoju Republiku.
Dopisuje se do posljednjeg dana života sa sestrom Anicom
koja je živjela u Dubrovniku. Listove joj piše uvijek na hrvatskom jeziku.
Njegovim je imenom prozvan Institut za nuklearna istraživanja u Zagrebu (Institut "Ruđer Bošković").
