VATROSLAV BERTIĆ O njegovoj biografiji malo se zna. Radio je sredinom XIX. stoljeća. Iz Budima je slao svoje članke "Danici ilirskoj". Godine 1846. u "Danici ilirskoj" objavio je "Nješto o matematici", rad u kojemu razmatra matematiku kao jedan od temelja kulturnog obrazovanja. U radu "Književna vijest", objavljenom iste godine, govori o važnosti matematike i potrebi predavanja matematike i pisanja knjiga na hrvatskom jeziku. U Pešti je 1847. godine objavio knjigu "Samouka pokus prvi". U povijesti matematike ostaje Bertić prvi u nastojanju da se ostvare neki rezultati u području matematičke logike.
STANKO BILINSKI (1909. - 1998.) Rođen je u Našicama, umro u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je teorijsku matematiku. Jedno vrijeme bio je gimnazijski profesor, a od 1946. godine radi u Geometrijskom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Svoj znanstveni rad posvetio je teoriji poliedara. Uz radove koji su posvećeni mnogim geometrijskim područjima, važan je doprinos geometriji njegov model neeuklidske (hiperbolične) ravnine. Napisao je više od pedeset znanstvenih i stručnih radova.
DANILO BLANUŠA (1903. - 1987.) Rođen je u Osijeku, umro u Zagrebu. Akademik Blanuša jedan je od najvećih hrvatskih matematičara novijeg doba. Znanstveni su mu radovi iz niza matematičkih područja: specijalnih funkcija, teorije relativnosti, diferencijalne geometrije, teorije grafova itd. Po svojim rezultatima o izometričnim smještavanjima (uronjavanjima) jednih u druge prostore različite topološke povezanosti Blanuša je uvršten u uglednu japansku matematičku enciklopediju. Među fizičarima poznat je po tome što je otkrio pogrešku u relacijama koje povezuju apsolutnu toplinu Q i temperaturu T u relativističkoj termodinamici, koje je objavio znameniti fizičar Max Planck. Autor je popularno pisane knjige o teoriji relativnosti "Teorija relativnosti" koja se po ocjenama stručnjaka ubraja među najbolje te vrste u svijetu. U teoriji grafova otkrio je graf koji danas nosi njegovo ime.
MIRKO DANIEL BOGDANIĆ (1762. - 1802.) Rođen je u Virovitici, umro u Budimu. Bio je matematičar i astronom, a bavio se i poviješću. Njegova je disertacija, matematičko - astronomskog sadržaja, bila nagrađena. Bio je nastavnik više matematike na kraljevskoj akademiji u Velikom Varadinu. Premda je predavao višu matematiku, istakao se svojim teorijskim radom i praktičnim istraživanjem u astronomiji. Boravio je u Beču i postao asistentom za astronomiju u zvjezdarnici u Budimu. Sudjelovao je u izradi zemljopisne karte Mađarske i Hrvatske. Napisao je više djela iz astronomije, a iz matematike ostavio je svoje poznate "Formulae pro spatiis rectilineis..." ("Formule za pravocrtne likove, 1786. godine.)
STJEPAN BOHNIČEK (1872. - 1956.) Rođen je u Vinkovcima, umro u Zagrebu. Bio je redovni profesor Gospodarsko-šumarskog fakulteta, a na Filozofskom fakultetu predavao algebru i teoriju brojeva. Nadasve se zanimao teorijom brojeva i algebrom.
RUĐER BOŠKOVIĆ (1711. - 1787.) Rođen je u
Dubrovniku, umro u Milanu. Bavio se matematikom, astronomijom, fizikom i filozofijom.
RUDOLF CESAREC (1889. - 1972.) Rođen je u Zagrebu, umro u Zagrebu. Bio je profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon umirovljenja radio je do 1965. godine kao honorarni nastavnik na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Predavao je niz geometrijskih predmeta. U znanstvenom radu imao je dvije faze. Jedna pripada neeuklidskoj geometriji, a druga algebarskim krivuljama.
ŠIMUN ČUČIĆ (1784. - 1828.) Rođen je u Pećnom, umro u Pećnom (Žumberak). Bio je profesor matematike i filozofije na Zagrebačkoj akademiji. Objavio je u Beču 1816. godine knjigu "Mathesis" ("Matematika"). Svoja izlaganja započinje općim algebarskim izrazima, iznosi dalje definicije koeficijenata, eksponenata, monoma, binoma... Na kraju završava s beskonačnim nizovima i logaritmima. Predavao je algebru i geometriju.
VLADIMIR DEVIDÉ(1925.) Rođen u Zagrebu. Doktorirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prvi se od matematičara bavio matematičkom logikom i na tom području postigao zapažene rezultate. Objavio je oko 40 znanstvenih radova, oko 300 popularnih i znanstvenih članaka, 7 skripti iz matematike , 4 udžbenika, 11 monografija. Poznata je njegova knjiga "Matematička logika". Akademik Devidé veliki je popularizator matematike (puno piše za časopise "Matematičko-fizički list", "Matku", "Matematika i škola"). Poznat je i kao haiku-pjesnik.
RAJKO DRAŠČIĆ (1923. - 1972.) Rođen je u Buzetu, umro u Zagrebu. Radio je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. U svojim radovima bavio se problemima klasične diferencijalne geometrije koristeći pri tome vrlo uspješno najsuvremenije tehnike i metode. Bio je i recenzent časopisa "Zentralblatt für Mathematik" te "Mathematical Reviews". Dugo je predavao osnove geometrije i analitičku geometriju s linearnom algebrom koju je koncipirao na suvremenim idejama.
EUGEN ĐELČIĆ (1854. - 1915.) Rođen je u Kotoru, umro u Beču. Radio je u zvjezdarnici u Puli. Bio je profesor matematike i nautike u Kotoru i Malom Lošinju. Eugen Đelčić proučavao je Marina Getaldića, što je objavio u studiji "Jedna studija o otkriću analitičke geometrije s obzirom na djelo Marina Getaldića, dubrovačkog plemića, iz 1630. godine". Time je puno doprinio njegovom upoznavanju kao matematičara u nas i u inozemstvu. Đulčić je jedan od naših najvažnijih pisaca o problemima navigacije te uz nju povezanih problema astronomije, meteorologije, kartografije i magnetizma potkraj XIX. stoljeća.
VILIM (WILLIAM) FELLER (1906. - 1970.) Rođen je u Zagrebu, umro u New Yorku. Doktorirao je godine 1926. u Göttingenu sa samo 20 godina. Neko vrijeme radi u Kielu, Kopenhagenu, Stockholmu i Lundu, a 1939. godine odlazi u SAD, gdje 1944. godine dobiva američko državljanstvo. Njegov znanstveni opus (104 rada i 2 knjige) vrlo je raznolik, ali najvažniji radovi odnose se na klasične granične teoreme vjerojatnosti. W. Feller bio je jedan od utemeljitelja i prvaka moderne matematičke teorije vjerojatnosti. Matematičar je svjetskog glasa.
MARIN GETALDIĆ (1568. - 1626.) Rođen je i umro u
Dubrovniku. Bavio se matematikom i fizikom. Bio je vrlo blizu zamisli analitičke geometrije. Surađivao je i dopisivao se s mnogim matematičarima svog vremena (Viète, Galilei, Guldin, Clavius).
STJEPAN GRADIĆ (1613. - 1683.) Rođen je u Dubrovniku, umro u Rimu. Ogromno je područje njegova zanimanja i djelovanja, od pjesništva i diplomacije do filozofije i prirodnih znanosti, posebno matematike i mehanike. Sudjelovao je u svim znanstvenim zbivanjima svojega doba u Rimu. U Vatikanskoj knjižnici čuva se njegov vrijedan rukopis o geometriji te o mnogim pitanjima iz fizike i astronomije. U Amsterdamu je godine 1680. objavio djelo "Dissertationes physico - mathematicae quatuer" ("Četiri fizičko - matematičke rasprave"). Dopisuje se sa znanstvenicima svog vremena. U jednoj raspravi bavi se problemima gibanja, principom inercije, uzrokom slobodnog pada, jednoliko ubrzanim gibanjem i izvođenjem zakona slobodnog pada.
FEDERIK GRISOGONO (1472. - 1538.) Rođen je u Zadru, gdje je i umro. Najistaknutiji hrvatski znanstvenik krajem srednjovjekovlja, titulu doktora filozofije i matematike stekao je 1507. u Padovi, gdje je ostao u svojstvu profesora matematike i astronomije. Bavio se medicinom, astronomijom, astrologijom, matematikom i filozofijom. Iste godine u Veneciji objavljuje djelo "Speculum astronomicum..." ("Astronomsko zrcalo...") u kojemu su sustavno obrađena četiri predmeta kvadrivija: geometrija, aritmetika, astrologija i glazba, s najzanimljivijim poglavljem posvećenim usporednim pravcima. Kao matematičar-filozof inspirirao se na izvorima antičke matematike i njezine filozofije. Njegovi su pogledi neka vrsta komentara određenih pojmova sadržanih u Euklidovim "Elementima". Proučavao je plimu i oseku mora.
IVAN HORVAT (1732. - 1799.) Rođen je u Kisegu, umro u Pešti. U Trnavi je završio studij bogoslovije i posvetio se nastavničkoj službi. Predavao je fiziku i mehaniku. Ondje je 1772. godine napisao matematički udžbenik "Elementi matematike". Objavio je udžbenik iz mehanike i nekoliko udžbenika iz fizike koji su bili napisani u newtonovskom duhu, a djelomično i na temelju Boškovićeve teorije. Imali su veliki utjecaj na školstvo u Monarhiji pa time i u Hrvatskoj.
ZVONIMIR JANKO (1932.) Rođen je u Bjelovaru. Nakon završenog studija zbog "političke nepodobnosti" u komunističkom režimu, ne može dobiti mjesto na fakultetu pa odlazi najprije kao profesor u gimnaziju u Lišticu, a kasnije u Mostar. U međuvremenu, svojom upornosti, doktorira i odlazi u Njemačku, a zatim u Ameriku. Godine 1962. dolazi u Australiju. U svijetu znanosti poznat je kao otkrivač nealgebarskih grupa. Zanimljivo je da je doktor Janko svoje grupe 1963. godine izračunao s pomoću prvoga australskog računala. Nealgebarskih grupa ima 26. On je otkrio prve tri i zadnju, dvadeset i šestu. Grupe se zovu njegovim imenom: Janko 1, 2, 3, 4... (J1, J2, J3, J4...).
ZLATKO JANKOVIĆ (1916. - 1987.) Rođen je u Varaždinu, umro u Zagrebu. Osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu. Studirao je na Matematičko - teorijsko - fizikalnoj grupi, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1939. godine, te je odmah izabran za asistenta u Zavodu za teorijsku fiziku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1942. godine studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao 1947. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu obranio je 1949. godine doktorsku disertaciju "Prilog izgradnji mehanike" i time stekao doktorat matematičkih znanosti. Kao vrlo aktivan znanstveno - istraživački djelatnik, za sobom je ostavio bogat i vrlo zapažen znanstveni opus od preko šezdeset znanstvenih članaka objavljenih u inozemnim i domaćim znanstvenim časopisima. Znanstvena problematika koju je obrađivao prvenstveno pripada primijenjenoj matematici, teorijskoj i matematičkoj fizici. Svojim doprinosima teorijskoj mehanici, teorijskoj nuklearnoj fizici, teoriji specijalnih funkcija, diferencijalnoj geometriji i teoriji spinora ostavio je neizbrisiv trag u znanosti.
JURAJ JUSTINIJANOVIĆ (1895. - 1965.) Rođen je u Starom Gradu na Hvaru, umro u Zagrebu. Radio je kao profesor nacrtne geometrije na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Objavio je udžbenike iz više matematike i nacrtne geometrije. Napisao je nekoliko udžbenika iz nacrtne geometrije za srednje škole, kao i sferne trigonometrije. U nacrtnoj geometriji najviše ga je zanimala stereografska projekcija. U više radova riješio je neke probleme krivulja drugog stupnja te neke probleme u kristalografskoj geometriji u vezi s oblicima kristala.
MARIJE KISELJAK (1883. - 1947.) Rođen je u Rijeci, umro u Zagrebu. Diplomirao je u Beču 1905. godine i najprije radio kao gimnazijski profesor na Sušaku i u Zagrebu. Poslije je prešao na Filozofski fakultet u Zagrebu i predavao teoriju brojeva i algebru. Bio je profesor matematike i nacrtne geometrije na Šumarskoj akademiji, a 1919. profesor Tehničke visoke škole u Zagrebu. Godine 1925. postaje profesorom geometrije na Filozofskom fakultetu, ali zbog raznih okolnosti morao se povući. Glavna preokupacija njegova stvaralaštva bili su algebra i teorija brojeva.
FRANJO KLOHAMMER (1755. - 1831.) Rođen je u Bazinu, umro u Zagrebu. Bio je profesor matematike na Zagrebačkoj Akademiji. Godine 1801. objavio je u Zagrebu knjigu namijenjenu studentima matematike na Akademiji. Pri pisanju knjige koristio je najpoznatije udžbenike svog vremena. Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi dio sadrži linearne jednadžbe, a drugi kvadratne. Postavljen je niz problema od koji su se neki mogli svesti ili na linearnu jednadžbu s jednom nepoznanicom, ili na linearne jednadžbe s dvije nepoznanice, ili na linearne jednadžbe s tri nepoznanice. Zanimljiv je skup problema koji se svodi na jednu jednadžbu s dvije nepoznanice.
ĐURO KUREPA (1907. - 1993.) Rođen je u Majskim Poljanama kraj Gline, umro u Beogradu. Kurepa je doktorirao na Sorboni. Znanstveno se bavio teorijom skupova, algebrom, teorijom brojeva, topologijom i nastavom matematike. Uspostavio je vezu između teorije skupova i poznatog Suslinova problema. Napisao je "Teoriju skupova" - originalni udžbenik koji je odigrao važnu ulogu u razvoju suvremene matematike u Hrvatskoj, te "Višu algebru" u dva toma.
JURAJ MAJCEN (1875. - 1924.) Rođen je u Zagrebu, umro u Zagrebu. Nakon doktorata na zagrebačkom Sveučilištu najprije je radio kao srednjoškolski profesor u Osijeku i Zagrebu, a onda je prešao na Mudroslovni fakultet gdje predaje kolegije centralna projekcija i projektivna geometrija. U znanstvenom radu bavio se istraživanjima geometrijskih problema. Svoje radove podijelio je u pet skupina: rasprave o površinama, o krivuljama u prostoru, o krivuljama u ravnini, problemi prostorne geometrije i problemi nacrtne geometrije. Bavio se problemima četverodimenzionalnih prostora. Proučavao je Getaldićeve i Boškovićeve radove iz geometrije. Pisao je i udžbenike za srednje škole.
ŽELJKO MARKOVIĆ (1889. - 1974.) Rođen je u Požegi, umro u Opatiji. Bio je dugogodišnji profesor matematike na Tehničkom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Znanstveni rad Željka Markovića obuhvaća tri područja: diferencijalne jednadžbe, starogrčku matematiku i Ruđera Boškovića. Napisao je "Uvod u višu analizu". To je cjeloviti udžbenik matematičke analize koji je odigrao veliku ulogu u matematičkoj naobrazbi naraštaja matematičara. Od 1939. godine Marković se intenzivno bavi proučavanjem povijesti matematike. Istraživao je Platonova i Aristotelova djela. Mnoge godine znanstvenog rada posvetio je istraživanju Boškovićeva života i djela.
IGNJAT MARTINOVIĆ (1755. - 1795.) Rođen je u Pešti, umro u Pešti. Završio je studij bogoslovije u Budimu. Neko vrijeme predavao je fiziku na Sveučilištu u Lavovu. Ondje je napisao mnogo svojih prirodno-znanstvenih rasprava. Iz matematike je objavio djelo "Opća teorija jednadžbi svih stupnjeva". Iz fizike je poznat njegov udžbenik "Uvodne lekcije iz fizike" utemeljen na eksperimentalnoj fizici. Zbog političkog djelovanja (bio je uz jakobince) osuđen je u Beču na smrt i pogubljen u Pešti.
ALBIN NAĐ (1866. - 1901.) Rođen je u Trogiru, umro u Tarantu. Zanimanje za znanstveni rad pokazao je još kao učenik zadarske gimnazije. Hrvatski matematičar i filozof, završio je studij u Beču 1890. godine, kad je doktorirao s disertacijom "Über Anwendungenj der Mathematik auf die Logik" ("O primjeni matematike na logiku"). Posebice se zanimao za logiku te vezu matematike i logike. Njegova glavna preokupacija u logici bila je interpretacija pojmova s pomoću klasa. U hrvatskoj povijesti matematike ostat će zabilježen kao istaknuti stvaratelj u matematičkoj logici i filozof matematike. Poznati talijanski matematičar i logičar G. Peano potvrdio je važnost njegovih istraživanja u logici.
VILKO NIČE (1902. - 1987.) Rođen je u Grubišnom Polju, umro u Zagrebu. Cijeli je svoj radni vijek proveo predavajući na tehničkim fakultetima u Zagrebu. Svoj znanstveni rad usmjerio je na područje geometrije; gotovo isključivo baveći se projektivnom geometrijom. Radovi mu se odnose na krivulje , plohe, kongruencije i komplekse. U tomu je pokazao veliku kreativnost (72 rada) i originalnost, koja mu je donijela ugled u zemlji i inozemstvu. Objavio je dva značajna visokoškolska udžbenika "Uvod u sintetičku geometriju", 1956. i "Deskriptivna geometrija", 1979.
PETAR DAMJAN OHMUČEVIĆ (?. - ?.) Rođen je u Slanom kraj Dubrovnika. Godina rođenja i smrti ovoga dubrovačkog pisca i matematičara nije poznata, ali se zna da je u službu Dubrovačke Republike stupio 1644. godine kao učitelj matematike, da bi 1656. otišao u Napulj. Napisao je na talijanskom jeziku dva djela iz područja matematike, koja su ostala u rukopisu. Pohranjena su u Toledu, u Španjolskoj. To su: "Succiuto discorso di geometria pratica )"Kratki razgovor o praktičnoj geometriji") i "Trattato generale dei numeri rotti... ("Opća pravila o razlomcima...) u kojemu se nalazi originalna i vrlo točna približna metoda računanja obujma broda. Njegovi rezultati nisu puno zaostajali za radovima nekih, kasnije svjetski poznatih matematičara u 17. stoljeću, koji su se bavili sličnim problemima.
PAVLE PAPIĆ (1919. - 2005.) Rođen je u Antofagasti (Čile), umro u Zagrebu. Diplomirao je matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1947. godine i cijeli radni vijek proveo je na tom fakultetu. Spada među najuglednije hrvatske matematičare. Bio je vodeći stručnjak u području opće topologije. Znanstvene rezultate Pavla Papića citirali su mnogi autori, a spominju se i u više svjetskih monografija. Objavio je knjigu: "Uvod u teoriju skupova".
IVAN PASKVIĆ (1753. - 1829.) Rođen je u Virovitici (vjerojatno), umro u Beču. Završio je teologiju. Na Sveučilištu u Budimu položio je višu matematiku, teorijsku i eksperimentalnu fiziku te mehaniku. Stalno se usavršavao u znanstvenom radu posjećujući strana sveučiliša. Intenzivno se dopisuje s C.F. Gaussom. U prvom razdoblju znanstvenog djelovanja piše radove iz matematike, mehanike i strojeva. U drugom dijelu više objavljuje radove iz astronomije i više geodezije. Bavio se problemima oblika Zemlje te astronomijom u kojoj primjenjuje višu matematiku i sfernu trigonometriju. Objavio je nekoliko istaknutih djela; naročito spominjemo "Anfangsgründe der gesammten Mathematik" ("Osnove cjelokupne teorijske matematike"), Beč, 1812. - 1813.
BORIS PAVKOVIĆ (1931. - 2006.) Rođen je u Zagrebu, osnovnu i srednju školu završio je u Čakovcu i Zagrebu. Diplomirao je 1957. na Matematičko-fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smjer primjenjena matematika. Od jeseni 1961., pa do svog umirovljenja 1994. radi u Geometrijskom zavodu Matematičkog odjela PMF-a. Znanstveni rad i doprinos profesora B. Pavkovića pripada području diferencijalne geometrije prostora s projektivnim metrikama, osobito diferencijalnoj geometriji izotropnih prostora. Znanstveno je djelovao i u području metodike matematike. Autor je sveučilišnih i srednjoškolskih udžbenika i zbirki zadataka.
JOSIP PEČARIĆ (1948.) Rođen je 2. rujna 1948. u Kotoru. Tamo je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, a 1972. je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu s radom iz područja nuklearne fizike. Na istom je fakultetu i magistrirao, a 1982. obranio je doktorsku disertaciju iz područja matematike s naslovom Jensenove i srodne nejednakosti. Znanstveno područje rada akademika Pečarića jesu nejednakosti. Jedan je od vodećih stručnjaka u području matematičkih nejednakosti i među najproduktivnijim svjetskim matematičarima s više od 700 objavljenih ili prihvaćenih za tisak znanstvenih radova, sa 70-ak radova na konferencijama i u knjigama, 60-ak iz elektrotehnike, geofizike, geologije, građevinarstva, fizike i povijesti, 14 matematičkih monografija te dva visokoškolska udžbenika. Njegovim je imenom nazvano nekoliko identiteta i nejednakosti, a o primjenama Mond-Pečarićeve metode na operatore u Hilbertovim prostorima objavljena je monografija, dok se druga upravo priprema. Budući da je napisao više od 700 znanstvenih radova, to ga svrstava među prvih deset matematičara svijeta koji na MathSciNetu imaju više od 500 članaka. Četiri njegove matematičke knjige objavljene su izvan Hrvatske. Urednik je znanstvenog časopisa "Mathematical Inequalities and Applications". Piše i djela iz publicistike, povijesti, te o svojoj Boki Kotorskoj, kako bi i na taj način pomogao vratiti Hrvate Boke Kotorske te njihovu veliku kulturnu baštinu u svijest i savjest hrvatskog naroda i hrvatske države.
FRANJO PETRIŠEVIĆ (1529. - 1597.) Rođen je na Cresu, umro u Rimu. Bio je matematičar, astronom i filozof. Napisao je knjigu "Nova sveopća filozofija" ("Nova de universis philosophia") koja je stavljena na indeks zabranjenih knjiga. Iz nje se vidi da je Petrišević raskinuo s astronomskim pogledima onog doba. Svojim tvrdnjama i shvaćanjima stvarao je podlogu za Keplerova i Newtonova djela. U svojim matematičkim radovima naručitu pozornost posvećuje pitanjima prostora, neprekinutosti i beskonačnosti. U djelu "O novoj geometriji" ("Della nouva geometria") kritizira Aristotelove tvrdnje.
VIKTOR SEDMAK (1920. - 1979.) Rođen je u Karlovcu, umro u Zagrebu. Studirao je teorijsku matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Ondje je kasnije kao docent predavao teoriju skupova, višu algebru i analizu I. Znanstveni rad usmjeren je proučavanju teorije skupova. Napisao je knjigu "Uvod u algebru" u kojoj na svojstven način obrađuje gradivo. Napisao je niz stručnih i znanstveno-popularnih članaka.
DAVID SEGEN (1859. - 1927.) Rođen je i umro u Zagrebu. Poslije studiranja na Tehničkoj visokoj školi u Beču radio je kao profesor na zagrebačkoj realci. Doktorirao je 1889. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temi iz teorije ravninskih krivulja. To je bila prva obranjena disertacija iz matematičkih znanosti na Sveučilišu u Zagrebu. Radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i predavao nacrtnu geometriju na Šumarskoj akademiji. Napisao je tri srednjoškolska udžbenika. U znanstvenom radu posvetio se istraživanju sintetičke geometrije, što je tada bilo potpuno novo područje istraživanja u Hrvatskoj.
MILJENKO SEVDIĆ (1904. - 1978.) Rođen je u Sremskim Karlovcima, umro u Zagrebu. Diplomirao je matematiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U početku je radio kao srednjoškolski profesor, kasnije kao profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je jedan od osnivača časopisa "Matematičko-fizički list za učenike srednjih škola" te njegov prvi i glavni urednik. Pisao je stručno-pedagoške članke. Napisao je niz udžbenika i priručnika. Bio je veliki popularizator matematike.
BENEDIKT STAY (STOJKOVIĆ) (1714. - 1801.) Rođen je u Dubrovniku, umro u Rimu. Poznat je kao pjesnik na latinskom jeziku. Premda je završio teologiju i zaredio se, bavio se matematikom i filozofijom. U latinskim stihovima prikazao je cjelokupnu Descartesovu prirodnu filozofiju. Ruđer Bošković posebno je cijenio Benedikta Staya i poticao ga da napiše poemu o Newtonovoj prirodnoj filozofiji. U povijesti matematike ostat će zabilježen kao jedan od najistaknutijih filozofa matematike i fizike.
MIJO ŠILOBOD BOLŠIĆ je 1758. godine u Zagrebu tiskao prvi matematički udžbenik na hrvatskom jeziku, naslova "Arithmetika Horvatszka".
STJEPAN ŠKREBLIN (1888. - 1982.) Rođen je u Pregradi, umro u Zagrebu. Diplomirao je matematiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor i profesor Više pedagoške škole u Zagrebu. Od početka izlaženja "Matematičko-fizičkog lista za učenike srednjih škola" pa do 1956. bio je tehnički, a zatim glavni urednik. Škreblin je najplodniji autor udžbenika za srednje škole u nas i jedan od najistaknutijih metodičara matematike za srednje škole. Neki njegovi udžbenici bili su prevedeni na talijanski i makedonski jezik.
VLADIMIR VARIĆAK (1865. - 1942.) Rođen je u Švici pokraj Otočca, umro u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je matematiku i fiziku. Veći dio radnog vijeka proveo je kao profesor na Mudroslovnom fakultetu. Njegov znanstveni i pedagoški interes bio je vrlo širok. Osobna mu je znanstvena preokupacija bila neeuklidska geometrija, teorija relativnosti te istraživanja o Ruđeru Boškoviću. Njegovi radovi iz neeuklidske geometrije i teorije relativnosti imali su velikog odjeka u međunarodnim znanstvenim krugovima.
RADOVAN VERNIĆ (1914. - 1958.) Rođen je u Bihaću, umro u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz grupe koja je obuhvaćala teorijsku matematiku, racionalnu i nebesku mehaniku te teorijsku astronomiju. Proučavao je meteorologiju. U drugoj fazi svoga stvaralaštva piše radove iz mehanike neba posvećene problemu triju i više tijela. Sudjelovao je i u izradi udžbenika za srednje škole.
VLADIMIR VRANIĆ (1896. - 1976.) Rođen je u Zagrebu, gdje je i umro. Diplomirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je na više fakulteta. Znanstvena preokupacija bila mu je numerička matematika, teorija vjerojatnosti i matematička statistika. Zanimljivih rezultata ima i u sfernoj trigonometriji. Objavio je više od 130 znanstvenih, stručnih i popularnih članaka te knjiga.
VLADIMIR VRKLJAN (1894. - 1974.) Rođen je u Orehovcu kraj Križevaca, umro u Zagrebu.
MILJENKO VUČKIĆ (1911. - 1981.) Rođen je u Osijeku, umro u Zagrebu. Diplomirao je teorijsku matematiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prvo je radio kao gimnazijski profesor, a onda prešao na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu. Područje njegova znanstvenog rada bila je povijest matematike. Njoj je posvetio svoje znanstvene i stručne radove.
JOSIP WOLFSTEIN (1776. - 1859.) Rođen je u Karlovcu, umro u Pešti (vjerojatno). O njegovu znanstvenom radu zna se za sada vrlo malo. Studirao je u Italiji. Radio je kao gimnazijski profesor u Osijeku. Godine 1820. predaje višu matematiku na Sveučilištu u Pešti. Na tom je Sveučilištu bio još 1840. jer su tada objavljene njegove teze iz čiste i praktične geometrije. Objavio je više matematičkih priručnika: "Introductio in mathesim puram" ("Uvod u čistu matematiku"), 1830. - 1833. i drugo. Bavio se pretežito matematikom.
KAREL ZAHRADNIK (1848. - 1916.) Rođen je u Litomyšlu (Češka), umro u Brnu. Po nacionalnosti Čeh, bio je i hrvatski i češki matematičar. Predavao je na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Za redovnog profesora na Sveučilištu u Zagrebu postavljen je 1876. godine. U Moravsku se vratio 1899. godine. Zahradnikov dolazak u Zagreb označava početak nastave matematike na Sveučilištu u Zagrebu. Autor je školskih udžbenika. Znanstveno-istraživački rad posvetio je algebarskim krivuljama.
Literatura:
1. Žarko Dadić, Povijest ideja i metoda u matematici i fizici, Školska knjiga, Zagreb
2. Ernest Stipanić, Putevima razvitka matematike, Vuk Karadžić, Beograd
3. Matematičko fizički list, časopis namijenjen za matematiku i fiziku za učenike srednjih škola, Zagreb
4. Matka, časopis namijenjen za matematiku za učenike osnovne škole, Zagreb
Copyright (c) 2008. Mladen Halapa. This web-site helps secondary-school pupils to learn mathematics and physics. All rights reserved. Diese Web-Seite hilft den Schülern, Mathe und Physik zu lernen.